Dragi moji, što god vi o tome mislili, nakon ovog 9. rujna 2025. godine, i na našim rukama je nevina krv palestinske djece, žena i civila. Iako nas nitko nije pitao podržavamo li ili ne najveće etničko čišćenje i genocid 21. stoljeća, premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić–Radman, primajući u Zagrebu u službeni državnički posjet izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Sa’ara, u trenutku kada počinje završni čin tog konačnog rješenja, čiji je cilj istrijebiti Palestince kako bi na njihovoj zemlji bio uspostavljen židovski čisti Veliki Izrael, učinili su nas ne samo pomagačima već i sudionicima u tom zločinu protiv čovječnosti ali i protiv čovječanstva.
Kolektivna krivica
I to kolektivno: Republika Hrvatska, sve njezine građanke i svi njezini građani, u povijesti ljudskog roda ostat će upisani i zapamćeni kao jedni od rijetkih na kugli zemaljskoj koji su se prijateljski i odano svrstali na stranu Izraela dajući mu za pravo ne samo da izbriše Palestince kao narod već i zatre samu ideju Palestine kao države. Da, da ovoga puta naša krivica je kolektivna, jer u cijeloj Hrvatskoj nema nikakvog vidljivijeg otpora, a kamo li ustanka protiv onih koji provode genocid, nema nikoga tko bi artikulirao tu i takvu borbu ne bi li nas i ovoga puta svrstao na stranu pobjednika. Barem moralnog.
Posvemašnja šutnja, nezainteresiranost nacije opijene nogometom i Thompsonovim koncertima, dočekala je izaslanika ratnog zločinca Benjamina Netanyahua. Tek šačica prosvjednika, onih istih koji su se usudili na poziv preživjelih hrvatskih novinara nedavno izaći na zagrebačke ulice i suprotstaviti režimu koji je u ove dvije godine sistematski i namjerno ubio više novinara nego što ih je poginulo u Američkom građanskom ratu, Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu, Vijetnamskom ratu, uključujući Laos i Kambodžu, svim jugoslavenskim ratovima i u Afganistanu. Ukupno!
Milanovićeva osuda
Ni glasa od gradonačelnika Tomaševića iako mu je metropola pod opsadom kao da čeka Putina i Trumpa, nigdje još lijevijih mu partnera iz SDP-a, nigdje „poštene inteligencije“… Tek s Pantovčaka od novinara iskamčena reakcija predsjednika Republike Zorana Milanovića na pitanje zašto i on nije dotičnog primio:
U trenutku kada izraelska vlada i vojska protjeruju cjelokupno stanovništvo grada Gaze i najavljuju napad na taj grad od milijun stanovnika, sastajati se s članom te iste vlade zapravo je podrška izraelskoj politici nasilja, etničkog čišćenja i ratnih zločina. Umjesto da pokrene postupak priznavanja palestinske države kao prvog koraka u postizanju dvodržavnog rješenje i trajnog mira na Bliskom istoku, Vlada RH daje podršku dužnosnicima izraelske vlasti koji nedvosmisleno stoje iza politike rata i nasilja.
Bibi i Sloba
Kad već ne čusmo glasa i ne vidjesmo stasa čovjeka koji je u predizbornoj kampanji grmio o ratnim zločincima u izraelskoj vladi s kojima se druži njegov protukandidat Dragan Primorac, barem ovih par riječi njegovog PR osoblja. Nedovoljno i premalo za kolektivnu katarzu, ali inspirativno da izraelski ministar zloupotrijebi gostoprimstvo i obruši se javno na predsjednika države koja ga je primila u posjet, uz nemušto odobravanje, možda i smijuljenje svojih vazala iz HDZ-a! Koji ne samo da su odšutjeli već su i potvrdili Sa’arovu monstruoznu usporedbu Domovinskog rata i izraelske agresije na Gazu! I ne samo na Gazu i Zapadnu obalu, već i na Libanon, Siriju, Jemen, Iran i sada, najnovije, dok ovo pišemo, na Katar!
Nisu Plenković, Jandroković i Grlić–Radman pokušali svome gostu, koji se u njihovom dvorištu ponaša kao gazda, objasniti da se Hrvatska u ratu branila, a da „ideja“ Velikog Izraela koju Bibi sada zločinački provodi u djelo, ne samo metaforički već i stvarno, više sliči Slobi i Velikoj Srbiji koja je na istom principu i sličnim metodama željela biti stvorena ratovima u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu…
Zdravica za Katar
Možda su njih trojica baš bili na svečanom ručku s ministrom Sa’arom kada je, tamo negdje između deserta i kave stigla – SURPRISE! – vijest kako je Izraelska vojska izvela još jedan zločinački napad na još jednu suverenu bliskoistočnu državu, Katar! Možda su Andrej i dvojica Gordana nazdravili Gideonu na još jednom fenomenalnom uspjehu u borbi protiv terorističkog Hamasa, poduplavši zdravicu zbog njima tako dragog pljuckanja po Milanoviću iako je Izraelac u stvari iz pete hreknuo na Republiku Hrvatsku i njezin suverenitet!
Nema sumnje da je Netanyahuov visokopozicionirani član kabineta znao što će se ovog 9. rujna dogoditi za njegovog posjeta Zagrebu, teško bi bilo povjerovati da na svojim jutarnjim sastancima o tome nije obavijestio HDZ-ov državni vrh koji je lijepo bio zamoljen ili se i ovog puta samoinicijativno odlučio na šutnju kao podršku zločincima! Čak i nakon što je Europska unija putem glasnogovornika ministrice vanjskih poslova Kaje Kallas osudila napad Izraelskih zračnih snaga na pregovarače Hamasa u Dohi poručivši da „predstavlja kršenje međunarodnog prava i katarskog teritorijalnog integriteta.“
Dvostruka mjerila i dvostruke konotacije su modus vivendi Andreja Plenkovića.
Gori od Vučića
Zna se što to iz prve ruke Andrej, Gordan i Goran znaju o Domovinskom ratu (kako prebaciti foto kopirku u nekom državnom uredu s pojedinačne na rafalnu?), ali se, unatoč tome, ne ustručavaju svima soliti pamet o agresiji na Ukrajinu i prozivati rusofilima svakoga tko pokuša u kontekstu sagledati širu sliku Putinove zločinačke agresije. Zašto onda istim i/ili sličnim kriterijima na vrednuju ono što čini Izrael, zašto u službeni posjet primaju bliskog suradnika ratnog zločinca upravo u trenutku kad rasplamsava rat do zastrašujućih granica i pred njim se ponašaju podanički, ne usuđujući mu se suprotstaviti čak ni kada ovaj uistinu kriminalizira Domovinski rat gore od Aleksandra Vučića, uspoređujući ga s genocidom koji provodi njegova država?
Tajna veza
Tko je to zadužio Plenkovića i HDZ u Izraelu tako i toliko da je sada cijela nacija postala sudionik možda i sudbinskog zločina koji ruši sve temelje zapadnocivilizacijskih vrijednosti? Sam je Plenković odabrao za predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, iako nije član stranke, a morao je znati za njegova „druženja i prijateljstva“ kojima se hvalio s „masovnim ubojicama“, kako ih je nazvao Milanović u debati, Bibijem Netaniyahuom i ultradesnim ministrom mu Ben Gvirom?
Postoji li to neka „tajna veza“ o kojoj javnost nema pojma ili se naprosto opet radi o teoriji „dvostrukih konotacija“? Vi zažmirite jer je moja vlada legalizirala pozdrav „Za dom spremni“ pod kojim su ustaše provodili genocid nad Židovima u Drugom svjetskom rat, a mi nećemo priznati Palestinu kao državu, niti nas je briga koliko ćete Palestinaca u konačnici likvidirati bombama, bolešću i glađu prije nego li ih bacite u more!?
Ruka ruku mije za obostrane indulgencije!
Rusofili i cionisti
Ako vam se ovo čini prebanalnim motivom za izdaju vlastitog naroda, koji je, by the way, gotovo plebiscitarno dao povjerenje „rusofilu“ Milanoviću u srazu s „cionistom“ Primorcem, možda su, kao i uvijek kad se radi o Izraelu i pro židovskom ovladavanju zapadnim svijetom, po srijedi i neki, ne mali, materijalni interesi?
Zato, kada ste nas već bez pitanja kao naciju posjeli na optuženičku klupu, predsjedniče Vlade i HDZ-a, imamo li pravo znati o čemu se radi? Nemojte samo odgovoriti kako je Hamas za sve kriv, u to više ne vjeruju ni mala djeca, jedini istinski terorist na Bliskom istoku, u ovom trenutku i povijesno, izraelska je država. Čiji ministar vanjskih poslova, uz fanfare službeno dolazi u Zagreb na dan kada njegova država još jednom vojnom silom ruši međunarodni pravni poredak, ne obazirući se na sve dosadašnje rezolucije i zaključke Ujedinjenih naroda, a još manje na moral i humanost.
Francesca Albanese
Ako se to vas, Plenkoviću, ne tiče, ako vas to kao pravnika ne bode u oči, a kao ljudsko biće ne dira u srce, onda ste mogli izabrati i za sebe, a i za naciju, donekle podnošljiviju poziciju koja vašem habitusu i svjetonazoru dvostrukih konotacija najbolje pristaje – onu neutralno mediokritetsku, u hrvatskom jezičnom standardu poznatiju pod imenom domobranska. Ne radi vas i vaših mirnih snova, već radi ovih naših, zahvaljujući vama, okrvavljenih ruku.
Nitko od vas nije očekivao da održite državnički govor poput slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar koja je osobnu nelagodu zbog svega što se događa u Gazi, artikulirala na nedavnom Bledskom strateškom forumu u posljednji, dramatični poziv Europi i svijetu da zaustave genocid u ime ljudskosti. Sjećate se, i vi ste tamo bili, kamera vas je uhvatila u prvom redu kako čačkate po mobitelu dok slovenska predsjednica predlaže posebnu izvjestiteljicu UN-a za palestinska područja Francescu Albanese za Nobelovu nagradu za mir. Njezine dokumentirane i potresne izvještaje trebaju pročitati svi oni koji još uvijek dvoje ili ne znaju što se to uistinu zbiva u Gazi i na Zapadnoj obali.
Od Kardelja do Bibija
Niste tada ni kurtoazno zapljeskali kolegici Nataši, zato ste Gideonu prostrli crveni tepih koji će uskoro biti još crveniji od krvi nevinih Palestinaca.
Uvijek na strani jačih, to je formula uspjeha, je li tako, Plenkoviću? Kardelj za maturu, Juncker i Von der Leyen za diplomu i magisterij, još ostaje doktorat na Netanyahuu. Dovitljivo i probitačno, nema što! Samo što je zbog vaše osobne ambicije i karijere cijela Hrvatska postala sudionikom u zločinu i talac jednog čovjeka.
Tebe, Andreju Plenkoviću!