Branko Mijić

“Novinar je svjedok vremena” — Frane Barbieri

Branko Mijić

“Novinar je svjedok vremena” — Frane Barbieri

Branko Mijić

“Novinar je svjedok vremena” — Frane Barbieri

Lukašenko iz našeg sokaka

27. svibnja 2021.
Kupuje li Hrvatska za milijardu eura nove borbene avione kako bi uskoro lakše mogla presretati i prizemljiti svoje posljednje preostale novinare dok prelijeću iz jednog grada EU u drugi?
Fotografija: Zvonimir Kuhtić (HINA)

Nezapamćenim i nedopustivim potezom koji zahtijeva međunarodnu istragu, ocijenio je hrvatski premijer Andrej Plenković potez bjeloruskih vlasti koje su u nedjelju, 23. svibnja, Ryanairovom zrakoplovu na letu iz Grčke u Litvu naredile prisilno slijetanje u glavni grad Minsk i potom uhitile Romana Protaševiča, novinara i jednog od glavnih oporbenih aktivista, te njegovu zaručnicu.

– Nezapamćena je situacija da se let između jednog grada članice Europske unije u drugi grad članice EU prisilno prizemlji i iz njega izvuče dvoje putnika, rekao je Plenković

Potraga za Snowdenom

Pozdravljamo osudu ovog nasilnog čina prema kolegi Protaševiču, iako kao novinari moramo upozoriti na licemjerje ne samo hrvatskog premijera već i svih čelnika EU. Svi oni, nimalo slučajno, „zaboravljaju“ na sličan događaj kada je 3. srpnja 2013. godine na Međunarodni aerodrom u Beču vraćen avion bolivijskog predsjednika Eve Moralesa. Tada je svojim EU saveznicima Obamina administracija, točnije tadašnji potpredsjednik i aktualni predsjednik Joe Biden koji je vodio cijelu operaciju,  dojavio kako se u njemu navodno nalazi i zviždač Edward Snowden čiji je jedini zločin bio taj što je otkrio kako SAD špijunira ostatak svijeta, uključujući i vlastite građane!

– Jedini razlog zašto Snowden tada nije doživio Protaševičevu sudbinu je taj što nije bio u Moralesovom avionu, jer bi ga austrijske vlasti sasvim sigurno izručile Sjedinjenim Državama, smatra Glenn Greenwald, jedan od novinara koje je Snowden pozvao u Hong Kong i proslijedio im dokumentaciju o špijuniranju koju je prikupio kao insajder u američkom obavještajnom sustavu. „U diskursu zapadnih medija, samo su Loše Države sposobne činiti loše stvari; SAD i njihovi saveznici, u najgorem slučaju, mogu napraviti tek „dobronamjerne greške“. Iako praktički obje strane rade isto, njihovo prikazivanje u narativu zapadnih novinskih izvjestitelja je radikalno drugačije, smatra Pulitzerom ovjenčani Glenn Greenwald.

(greenwald@substack.com)

Prizemljenje Hedla

Danas nismo ovdje prvenstveno zbog bjeloruskog kolege koji se bori za istinu i demokraciju u svojoj zemlji već je povod „nezapamćeni i nedopustivi potez“ koji po mom mišljenju također zahtijeva međunarodnu istragu, a čiji jedini cilj je prizemljiti i iz javnog života ukloniti jednog od najboljih hrvatskih novinara, Dragu Hedla, i zaustaviti jedan od posljednjih džepova slobodnog novinarstva u Hrvatskoj, portal Telegram. Ovog puta za napad na novinara nisu upotrijebljeni borbeni zrakoplovi MIG 29, iako je Drago početkom devedesetih iz vlastite redakcije „Glasa Slavonije“ bio istjeran kalašnjikovima koje je na njega poslao osječki Lukašenko. Sada su metode za odstrel jednog uglednog novinara i jednog respektabilnog medija malo profinjenije, ali cilj je isti, ušutkati ih pod svaku cijenu. Umjesto aviona podignuto je pet tužbi za pet objavljenih tekstova Drage Hedla, a na streljani je Telegram koji bi za svaki trebao platiti po 20 tisuća eura naknade štete, ukupno 100 tisuća eura! I to kome, predsjedniku Županijskog suda u Osijeku, Zvonku Vrbanu!

Šira javnost za predsjednika osječkog suda Zvonka Vrbana saznala je nakon što ga je javno prozvao osuđeni bjegunac od hrvatskih zatvora Zdravko Mamić iz svog utočišta u BiH, u kontekstu ostalih sudaca tog suda koje je navodno podmićivao na raznorazne načine. O istom tom sucu Drago Hedl je napisao kako se Zvonko Vrban bavio doživotnom potporom  i potom naslijedio od jedne osobe kuću, nešto zemljišta na moru i zemljište u Budimcima u Slavoniji, zatim o obiteljskom poslu s voćnjakom u koji je uključio suprugu, pa o tome kako je u elitnoj zgradi u Osijeku kupio stan znatno jeftinije od tržišne cijene, te o još nekim sitnicama, poput butika u kojem su mnogi ugledni Osječani bez plaćanja podizali luksuznu robu vrijednu četiri milijuna kuna – sudski proces o tom slučaju na sudu u Osijeku polako ali sigurno ide prema zastari. Ako je sve i zakonito, upitao se Hedl, treba li sudac biti taj koji će se pobrinuti za čistu posteljinu, toplu sobu,  kako to ima vremena obavljati posao suca kada voćnjak treba redovito orezivati, prskati i čistiti, i što o tome kaže kodeks časti hrvatskih sudaca?

(https://www.telegram.hr/politika-kriminal/imamo-dokument-koji-kompromitira-suca-vrbana-35-puta-cuo-se-s-covjekom-kojem-sude-za-prodaju-tajnih-informacija/)

(https://www.telegram.hr/politika-kriminal/ekskluziv-kako-je-sef-osjeckog-suda-dosao-do-vocnjaka-vrijednog-350-000-eura-i-uzeo-pierre-cardin-robu-za-892-000-kuna/)

Tko se boji Mamića

Nešto slično javno je obznanio i Zdravko Mamić, no, za razliku od Drage Hedla, predsjednik osječkog suda Zvonko Vrban, na njegovom sudu osuđenog bjegunca neće sudski goniti, kaže, ne namjerava ga tužiti! Zašto, kad Zdravko Mamić sigurno ima nemjerljivo više novca od Drage Hedla, ali i od cijelog Telegrama, koji dijeli nezavidnu sudbinu hrvatskih medija i bori se za preživljavanje? Zato što je Zdravko Mamić moralnija osoba od Drage Hedla? Ne, naravno, predsjednik Županijskog suda u Osijeku Zvonko Vrban, za razliku od Zdravka Mamića, ne boji se Drage Hedla i Telegrama! On naprosto zna sudsku praksu u Hrvatskoj u kojoj su suci uvijek presuđivali u korist vlastitih kolega, čak i u tako bizarnim slučajevima kada je sudac splitskog Županijskog suda i član DSV-a Neven Cambj od Jutarnjeg lista dobio 50 tisuća kuna naknade „za duševne boli“ zbog autoriziranog intervjua jedne javne ličnosti, štoviše političara, u kojem nije ni spomenut imenom i prezimenom!

On također zna da hrvatski suci čak i kada u obrazloženju napišu da je objavljeno istina presuđuju visoke novčane odštete, kao protiv Viktora Ivančića i Novosti, ili pak Lidera kojeg je opelješio još jedan serijski tužitelj, Milijan Brkić. Zvonko Vrban zna da je čak i notorni Velimir Bujanec dobio novčanu odštetu od portala NewsBar koji samog sebe u startu definira satiričnim, dakle šaljivim. „Ako sad kažem nešto ozbiljno, netko će me tužiti. Ako kažem nešto neozbiljno, opet će me tužiti. Najbolje je da čovjek šuti, iako bi i šutnja uskoro mogla biti utuživa, kazao je nakon presude autor teksta Domagoj Zovak najbolje nam dočaravši stanje uma, bolje rečeno bezumlja, hrvatskog pravosuđa.

Montirani sudski procesi

I zato predsjednik Županijskog suda u Osijeku Zvonko Vrban tuži Dragu Hedla i Telegram, a ne Zdravka Mamića, jer zna da će od svojih kolega dobiti možda ne sto tisuća eura, ali svoticu koja, kako bi to rekao Velimir Bujanec, s kamatama uopće nije mala! I zato smo mi danas ovdje, da kažemo kako ovakav potez Zvonka Vrbana, ali i cijelog hrvatskog pravosuđa koje kriminalizira medije, smatramo „nezapamćenim i nedopustivim potezom koji zahtijeva međunarodnu istragu“. Stoga tražimo od premijera Plenkovića da, kada već brine o osnovnim slobodama i demokraciji u Bjelorusiji, barem isto učini i za hrvatske medije i novinare. Jer, ovakav sudski progon slobode govora jednako je ubitačan kao i bjelorusko presretanja aviona.

Neka se premijer ne izvlači na trodiobu vlasti, ovakvi montirani sudski procesi su sistemska greška uperena protiv slobode govora i demokracije, baš kao što je i Lukašenko sistemska odnosno režimska greška.

Ili možda Hrvatska za milijardu eura kupuje nove borbene avione kako bi uskoro lakše mogla presretati i prizemljiti svoje posljednje preostale novinare dok prelijeću iz jednog grada Europske unije u drugi?

(Tekst s konferencije za novinare Hrvatskog novinarskog društva održane 25. svibnja 2021. u Zagrebu povodom najavljenih tužbi suca Zvonka Vrbana protiv Drage Hedla i Telegrama)

 

Snimio: Zvonimir Kuhtić (HINA)
Oznake:

Blog

Kolumne

Share This