Nijedne nema bolje od naše policije, davno su zaključili „Parafi“, ali i Ibri i Mladenu, poznatim milicajcima iz doba riječkog punka, pukao bi pendrek od smijeha da pročitaju obrazloženje prekršajne prijave koju su njihove kolege, gotovo pola stoljeća kasnije, podnijele protiv građanina I.B.H. zbog nedjela počinjenog na prosvjedu „Ujedinjeni protiv fašizma“, u kojoj tvrde da je nošenjem partizanske zastave sa simbolom „zvijezde petokrake uznemirio slučajne prolaznike i cjelokupnu javnost i time narušio javni red i mir“!
I još u obrazloženju tvrde kako je: „glasno vikao tekst koji je imao za cilj uznemiravanje slučajnih prolaznika“ te isticanjem „simbola zvijezde petokrake na zastavi uznemirio slučajne prolaznike i cjelokupnu javnost i time narušio javni red i mir“.
Berlin na Rječini
Ne znamo samo je li javnosti nepoznati djelatnik/ca MUP-a pišući ovu prekršajnu nebulozu u svom uredu u „Žutoj kući“ imao/la pogled na stotinjak metara udaljeni Spomenik oslobođenja Vinka Matkovića koji para nebo na samom vrhu Delte, mjestu od povijesnog značenja gdje je bila umjetna granica što je grad kroz stoljeća dijelila na dva dijela. Grad koji je, konačno i zauvijek, postao ono što i je, jedno, tog 3. svibnja 1945. kada su nakon teških borbi jedinice 4. jugoslavenske armije u Riječkoj operaciji, koja je trajala od 16. travnja do 6. svibnja 1945. godine, oslobodile Rijeku.
I kada je za tu našu Rijeku poginulo barem 2.800 partizana! E, ta zastava zbog koje sada revnosni državni službenik/ca podnosi prekršajnu prijavu, a da nije zavirio niti u Wikipediju,
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Rije%C4%8Dka_operacija)
je zastava onih koji su prije 80 godina dali svoje živote pod zvijezdom petokrakom kako bismo i mi i on/ona živjeli u Rijeci, a ne mi na Sušaku a on/ona u Via Roma, Fiume! I koje onda to „slučajne prolaznike“ može uznemiriti zastava pod kojom se ginulo za oslobođenje Rijeke!? Djecu i unuke onih Nijemaca, ustaša i četnika koji su se te 1945. našli s druge strane i sravnili grad sa zemljom? O kojoj se to i čijoj „cjelokupnoj javnosti“ radi? Hrvatskoj, kojoj je krvlju njezinih boraca oteto – Istra, Rijeka, Dalmacija, otoci – vraćeno, ili talijanskoj, koja svake godine iz Bazovice vrišti kako su to vjekovni talijanski krajevi? I to iz usta Plenkovićevog pajde Tajanija!
Narodna pjesma
Mislim, tko je tu Hrvat, a tko okupator, tko to uznemirava hrvatsku javnost – oni koji se pozivaju na cjelovitost hrvatskog teritorija ili oni koji se nastavljaju na one koji su taj dio Domovine prodali tuđinu pa su partizani za to morali ginuti? I tko tu narušava javni red i mir – oni koji s djecom hodaju ulicama ili oni koji preko policije, zamaskirani, bacaju petarde i baklje na uredno prijavljeni skup i ozljeđuju nevine?
Nije, naravno, onom MUP-ovcu koji je dobio zadatak napisati prekršajnu prijavu to bilo lako obrazložiti nakon što su taj događaj u četiri grada protuhrvatskim proglasili i resorni ministar Božinović i njegov obrambeni kolega Anušić pa glavom i bradom sam premijer Plenković. Služba je služba, najdraža je državna, ali slutim da će na kraju prevladati družba, odnosno kako će se pred sudom na uznemirenost kao olakšavajuću okolnost pozvati upravo ona devetorica privedenih zbog napada na mirne prosvjednike!
I koje bi Ibro i Mladen naučili pameti prilikom prvog legitimiranja.
Mesija je rođen
Bijeda politike koja „otpor nasilju, povijesnom revizionizmu i zastrašivanju“ pokušava prikazati antihrvatskim okupljanjem zagriženih obnovitelja Jugoslavije, ako ne i četnika (vidi: Stipe Mlinarić Ćipo), i to pokušava dokazati trima zastavama i prokazati dvama nesuvislim transparentima, Hrvatsku ostavlja na milost i nemilost ulice. Plenković se samoobmanjuje da vlada situacijom iako nasilje svakodnevno eskalira, no da se upustio u samoubilačku misiju postat će mu jasno tek kad tankoćutni domoljubi s fantomkama na glavi zakucaju na njegova vrata.
Politički, on je abdicirao onog trenutka kada je pristao na foto seansu svoje obitelji, uključujući i malodobnu djecu, s Thompsonom. Uplašen, ne i zadivljen, (teško da Plenkovića bilo što može impresionirati osim njega samoga) pjevačevom moći da okupi pola milijuna ljudi koji ga žele slušati, svjetovnu vlast je prepustio moćnijem od sebe zavaravajući se kako će dio te zvjezdane prašine oživjeti i njegovu popularnost u puku. S druge strane, nadbiskup Dražen Kutleša demisionirao je pristajući da sveti simbol križa postane mač u Thompsonovim rukama dajući mu blagoslov da povede križarski rat „protiv komunista koji pokušavaju istrijebiti Hrvate“.
Jer, Crkva u Hrvata proteklih 35 godina samu sebe pokušava eskulpirati za nedostojnu ulogu u Drugom svjetskom ratu stavljajući znak jednakosti između ustaškog genocida i komunističkih zločina, između NDH i Jugoslavije. Iako blaženi Stepinac nije prepoznao Đavla koji je stolovao stotinjak metara od njega!
Baš me zanima što ih čeka u čistilištu.
Novi Mesija
I tako je Thompsonu prepuštena i zemaljska i nebeska vlast u ruke, novi Mesija je rođen, ono što on čini je zakon, makar i nepisani, ono što on zastupa je moralno, makar se kosilo i s Božjim zapovijedima! I momci u crnom slijede ga i kad izvikuje ZDS, i kad veliča NDH, i kad diže desnicu, i kad tjera Srbe, i kad mrzi komuniste i Jugoslavene, a neće ga napustiti niti kad zaprijeti gradonačelniku Tomaševiću „radikalnim potezima“ ako mu ne dozvoli još jedan koncert u zagrebačkoj Areni! Naprosto, to što kaže i zastupa Thompson, to je za njih svetinja, to je za njih Domoljublje, to je za njih hrvatstvo, to je za njih jedini mogući način egzistencije u Hrvatskoj! Nijedna druga i drugačija pjesma nije dopuštena i na bilo koji način mora biti eliminirana, štoviše egzorcirana. Nema Boga, samo su Hrvati!
Amen!
Dorian Gray
I nikakav Plenković, uključujući i cijeli HDZ, ne može ih vratiti „na pravi put“! Zloduh je zauvijek pušten iz boce koju je trljao Tuđman a koju je u paramparčad razbio njegov nasljednik koji i fizički sve više liči na njega! Još jedan mali facijalis, i to je to, portret Doriana Graya, hrvatsko izdanje! Ironija sudbine na kraju snađe gotovo svakog konvertita, pa će tako biti i s Plenkovićem! Što on više bude uzmicao pred neoustašizacijom i tompsonizacijom Hrvatske, prihvativši ulogu đavoljeg odvjetnika koji brani svoje klijente upirući prstom krivice na ljevičare, ali i na cijelu oporbu, bit će im još manje miliji i draži. Do trenutka kada tim istima koje je godinama bedinerao, ne postane suvišan i nepotreban. A taj se dan bliži!
Tada će, iako prekasno, shvatiti da što god napravio, kako god im povlađivao, gdje god ih branio, koliko i kako god za njih lagao, nikada neće biti njihov! Niti je ikada bio! Niti ga je Crkva pomilovala, niti ga je ultradesnica prigrlila, on će za njih uvijek ostati ono čime su ga pokušavali difamirati u javnom prostoru i slijeva i zdesna – sin „mame lekarke“ i „oca komunjare“!
Čak je i Zdravko Tomac u toj besramnoj ali bogatoj „povijesti hrvatskog konvertitstva“ prošao bolje od njega!
YU zastava u Zagrebu
Vratimo se još malo na bitnije teme, na našeg djelatnika/djelatnicu MUP-a koji prekršajno gone sasvim legalnu zastavu i ničim kompromitiranu petokraku pod kojom se masovno ginulo ta tri tjedna 1945. i uputimo ga, između više različitih izvora, na onaj umjetne inteligencije koja na pitanje o žrtvama četverogodišnjeg Domovinskog rata odgovara:
- Hrvatska strana (vojnici i civili): Broj poginulih, ubijenih i nestalih Hrvata procjenjuje se na oko 15.970 osoba, od čega je približno 8.147 vojnika (branitelja) i 6.605 civila, uz 1218 nestalih (podaci se povremeno ažuriraju).
Brojke ponekad govore više od riječi koliko je oslobođenje Rijeke bilo zahtjevno i teško. A što se tiče „spornih“ zastava i parola, samo da je naš inspektor/inspektorica pričekao nalaz Faktografa, prvog hrvatskog medija za fact–checking, provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru, došao bi do poražavajućeg zaključka kako je njegova/njezina prekršajna prijava u potpunosti neutemeljena! Još da je gledao/gledala televiziju, saznao/saznala bi da je jugoslavenske zastave golemih formata po Zagrebu postavljao upravo HDZ uoči ovogodišnjih lokalnih izbora i za to debelo plaćao marketinškim agencijama! Bez optužbi i prozivki za antihrvatstvo, obnovu Jugoslavije, četništvo čak i za s istim nespojivo komunjarstvo! Ali to je ionako u nadležnosti nekih viših tijela MUP-a, a ne riječke ispostave!
Quod licet Iovi, non licet bovi!
U Beogradu usred mraka…
Ako su našeg službenika/službenicu iz riječke „Žute zgrade“ na pogrešan trag navele mučke laži pojedinih saborskih zastupnika kako je pod tom „petokrakom napadan Vukovar“, onda bi se, zagledan/a u portret nasuprot svog stola (ako već s prozora ne vidi spomenik na Delti i Titov trg), trebao/la zapitati: „Pa, zar nije i predsjednik Tuđman nosio tu istu zvijezdu, i to godinama, desetljećima!?“
Naravno da petokraka koju su nosili Tuđman i partizani nema nikakve veze s onom Vukašina Šljivančanina i Ratka Mladića 1991. godine koji su je ubrzo odbacili čim njihova mimikrija borbe za očuvanje Jugoslavije nije više imala međunarodnu prođu. Uostalom, nije li još u srpnju te iste godine prema vlastitom priznanju admiral HV-a Davor Domazet–Lošo u Beogradu kod zubara radio gebis dok mu je na šapki blistala… Baš kao i mnogi mobilizirani hrvatski mladići koji su do izbavljenje ostali zatočeni u kasarnama već tada klinički mrtve SFRJ i JNA koja više nije bila ni jugoslavenska, ni narodna, nego Miloševićeva velikosrpska vojska.
Ulica Žrtava fašizma
Istine i nisu tako složene, laži, pogotovo Plenkovića i njegovih ministara, kako o povijesti, tako i o sadašnjosti, još su prozirnije i bljutavije. Zato nije bilo lako našem revnosnom državnom službeniku/službenici MUP-a kad je dobio/dobila zadatak napisati prekršajnu prijavu protiv građana koji nisu ništa prekršili, još manje bilo koga uznemirili na nedjeljnom maršu protiv svakog oblika nasilja, neslobode i neravnopravnosti. I nije naša policajka/policajac kriva za tu sramotu, Pedro je premijer Andrej Plenković.
Zar nije mogao ostati dosljedan svojoj nedosljednosti i angažirati akademike i ustavnopravne stručnjake/stručnjakinje koji bi znanstveno proglasili dvostruke konotacije petokrake i, po uzoru na ZDS, legalizirali njezinu upotrebu u posebnim prilikama? I nema mame Kukunke, ni tate Tarante, nema nelagode, uznemiravanja i narušavanja javnog reda i mira, nema prekršajnih prijava i svjetla koja do ranih jutarnjih sati gore u riječkoj Ulici Žrtava fašizma 3 dok redarstvenici iz suhe drenovine cijede pisana obrazloženja nepostojećih nedjela!
Nijedne nema bolje od naše policije… Slava Ibri i Mladenu, oni bi sve to odavno riješili bez ovoliko puno riječi!