Branko Mijić

“Novinar je svjedok vremena” — Frane Barbieri

Branko Mijić

“Novinar je svjedok vremena” — Frane Barbieri

Branko Mijić

“Novinar je svjedok vremena” — Frane Barbieri

U ime svinjogojstva

28. travnja 2021.
Kako bi sutkinja Snježana Šagud i hrvatsko pravosuđe presudili NewsBaru da su umjesto “svjesnih izmišljotina” u svom članku iznijeli općepoznate “svjesne istine” o Velimiru Bujancu?
Fotografija: Lena Ternovec

Nije stvar u satiri, niti u njezinom položaju u hrvatskom društvu, nije ekipa iz NewsBara izgubila sudski spor i 12 tisuća kuna plus šestogodišnje kamate i sudski troškovi, što uopće nije malo, kako se hvali slavodobitnik Velimir Bujanec na svom Facebooku. Zato je uzaludno čuditi se i braniti kako je “njihov portal satirično-humoristični, da su objavljene vijesti izmišljene s ciljem stvaranja satiričko-humorističkog djela te ih stoga ne treba shvaćati ozbiljno”.

Nisu hrvatski suci glupi, ili barem nisu svi, da ne znaju što je satira ili da barem ne zavire u Hrvatsku enciklopediju, ne može se reći niti da su potpuno operirani od smisla za humor, što je vidljivo iz obrazloženja presude sutkinje Snježane Šagud protiv NewsBara:

– Po mišljenju ovog suda, navodi koje je tuženik u spornom članku iznio su ne samo netočni i neistiniti, nego se istima svjesno i bezobzirno vrijeđa i kleveće tužitelja, tako da su isti izneseni na krajnje neprihvatljiv i neprofesionalan način, te se stoga njihovom objavom svjesno i zlonamjerno moralno diskreditira osobu tužitelja i to ne samo kao čovjeka – privatne osobe, nego i kao novinara.”

Pa da pukneš od smijeha!

Petar Pan na sudu

Optuženik, NewsBar, prizna da je sve što je objavljeno o Bujancu izmišljeno, izmaštano, a sutkinja te rebne s 12 tisuća kuna plus kamate zato što je tvoja mašta netočna i neistinita!? I bivaš kažnjen jer ti fantazija nije ni stvarna ni egzaktna, pa jao svakom djetetu ako neki sveprisutni bujanci zavire u njihove snove i prijave Petra Pana sutkinji Šagud. I to zbog klevete koja bi se, pravnički šturo, u svojoj suštini trebalo definirati kao nastojanje počinitelja da prikaže neistinite činjenice istinitima. Šala NewsBara, pa makar i neslana, ne može biti kazneno djelo jer u startu autori priznaju da se ne radi o zbilji!

Tko to može povjerovati da je “hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura”? I da je “novinarima djelatnik Hitne pomoći, koji je s kolegama spašavao život Velimira Bujanca, rekao: Puls mu je bio… Izvan svih parametara. I da mu UDBA podmeće te visoke otkucaje srca”? I da je “vijest o zapljeni tisuću i sto kila najfinijeg kolumbijskog bijelog praha bila previše za srce velikog Hrvata sa slabim srcem, Velimira Bujanca”? Petar Pan i Zvončica na ovakve bi bajke samo odmahnuli rukom, ali hrvatsko pravosuđe ne! Ono se, doduše, prvostupanjski i pravomoćno slaže s Disneyevim junacima da je sve izrečeno plod mašte, ali, budući da je Hrvatska izmišljena država kao i Nedođija, u ovoj prvoj se maštanja kažnjava s 12 tisuća kuna plus kamate, dok je u drugoj sasvim slobodno!

Čovjek i novinar

No nije ova presuda, kao i mnoge slične prije nje, šala s kojom se treba sprdati, jer, ponovimo, ovdje se uopće ne radi o satiri čiji je “predmet napada podvrgnut podsmijehu, ironiji, osudi i preziru, bilo da se radi o pojedincu ili kolektivu.” Kvaka je upravo u tome što sutkinja Šagud i hrvatsko pravosuđe u Velimiru Bujancu ne vide samo “čovjeka – privatnu osobu nego i novinara”. I kao takvog ga štite, kao što uostalom zakoni i oni koji ih provode moraju štititi stubove društva i ideale države u čije ime donose presude.
Doduše, u obrazloženju presude protiv NewsBara potkrala im se jedna, vjerojatno nenamjerna greška, jer navodeći što je sve u “cijelom članku netočno” citiraju NewsBar koji izrijekom kaže da je “Velimir Bujanec, Hrvat, katolik, domoljub.” Ako su pak sutkinja Šagud i hrvatsko pravosuđe činjenično utvrdili kako se radi o “svjesnim izmišljotinama”, onda zapisnički treba konstatirati da pravomoćnom presudom “U ime Republike Hrvatske” Velimir Bujanec nije Hrvat, katolik i domoljub. To bi, ako dođe do revizije procesa, trebala biti olakšavajuća okolnost za NewsBar, barem vrijedna otpisa kamata.

Jer, prema obrazloženju sutkinje Šagud, “satira predstavlja ismijavanje konkretnih, postojećih anomalija u društvu, dakle ismijavanje stvarnih činjenica i događaja, a ne izmišljenih”. U proteklih 30 godina postojanja Republike Hrvatske, jedine konkretne, postojeće anomalije u društvu su upravo oni koji nisu Hrvati, koji nisu katolici i koji nisu domoljubi, dakle srbočetnici, komunisti i Jugoslaveni. Tome svakako treba dodati i novinare koji su od brutalnog diktatora Franje Tuđmana do rođenog vođe Andreja Plenkovića neprijatelji broj jedan “samostalne, neovisne i demokratske Hrvatske” protiv koje vode hibridni rat.

Zenonov paradoks

Ostavimo sutkinji Šagud i mudroslovlju hrvatskog pravosuđa da riješe ovaj Zenonov paradoks o utrci kornjače i Bujanca. Tamo gdje nema mjesta sumnji je činjenica da oni vide u Velimiru Bujancu, tako su i napisali, ne samo “čovjeka – privatnu osobu već i novinara”, pa su mu zato i dodijelili 12 tisuća kuna plus kamate, što uopće nije malo. Zato je logično pretpostaviti da sutkinja Šagud, hrvatsko pravosuđe i Republika Hrvatska drže do Velimira Bujanca kao moralne vertikale ovog društva, a još više kao državnog uzora za sve hrvatske novinare. Stoga, kad već ne živimo u Nedođiji, kako ne bismo “svjesno izmišljali”, navedimo samo dio presude koju je “U ime Republike Hrvatske” Općinski kazneni sud u Zagrebu donio protiv Velimira Bujanca osudivši ga u veljači 2014. godine pravomoćno na 10 mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prodaje i navođenja na konzumaciju kokaina.

Bujanec je osuđen jer je prilikom susreta sa Sanelom Metović od lipnja do listopada “u najmanje pet navrata koji su se odvijali jednom mjesečno u hotelskoj sobi hotela Vila Tina, gdje mu je ona uz novčanu naknadnu pružala seksualne usluge, davao joj da konzumira po jedan gram droge kokain”, ali i jer je u rujnu 2013. godine, na njezino traženje, pribavio veće količine raznih vrsta droga “u cilju da na takav način plati seksualne usluge”. Iako je to općepoznata stvar, Bujanec je bio gost na svečanoj inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je upravo u njegovoj emisiji objavila svoju kandidaturu. Također, ovom hrvatskom Walteru Cronkiteu, ženidbenu čestitku uputili su i premijer Andrej Plenković, čiji je gost bio i na blagdanskom domijenku, kao i tadašnji čelnik oporbe Davor Bernardić. Na svadbi je bila svita uglednika hrvatskog društva, uključujući i na 6 i pol godina zatvora pravomoćno osuđenog Zdravka Mamića koji je, kako piše na You Tubeu, ukrao show pjevajući s Matom Bulićem mladoženji “Moja Hercegovina”.

Ponosni nacist

Bujanec se u mlađim danima fotografirao u nacističkoj uniformi, razbijao spomen-ploče borcima NOB-a, spaljivao Feral Tribune i Arkzin, prijetio smrću predstavnicima srpske manjine i aktivistima, a proglašen je krivim za klevetanje Ranka Ostojića za što mu je dosuđena kazna od 22 tisuće kuna… Bujanca se pamti i po tome što je istinskoj novinarki Mirjani Rakić praćen gomilom koja je urlala “Za dom spremni” uručio šajkaču koju mu je navodno dala jedna žena iz Vukovara, a “pala je s četnika koji ju je silovao”!? Toliko o čovjeku, a kakav je to novinar Bujanec, svjedoče njegove emisije u kojima se pozivalo na likvidacije, uključujući i bivšeg predsjednika Mesića, i u kojima su gostovali ratni zločinci s obje strane, uključujući i ekskluzivu u hrvatskom javnom prostoru s Vojislavom Šešeljem!

Zato na kraju ostaje samo jedno pitanje: Kako bi sutkinja Snježana Šagud i hrvatsko pravosuđe presudili NewsBaru da su umjesto “svjesnih izmišljotina” u svom članku iznijeli dio gore spomenutih “svjesnih istina”? Bi li i to okarakterizirali “konkretnim, postojećim anomalijama u društvu”, koje se smiju ismijavati, ili bi ostali pri stavu da se “istima svjesno i bezobzirno vrijeđa i kleveće tužitelja”? I dosudili mu 12 tisuća kuna plus kamate, što uopće nije malo?

Dva svinjčeta

Odgovor na to pitanje daje nam jedna druga presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ovog puta sutkinje Ane Štimac, koja je zbog teksta Viktora Ivančića “Dva svinjčeta” objavljenog u “Novostima” srpnja 2016. godine presudila nakladniku da isplati odštetu Robertu Pauletiću, Jošku Dadiću i Ivi Bonkoviću u ukupnom iznosu od 85 tisuća kuna, plus kamate, plus sudski troškovi. U obrazloženju presude sutkinja Ana Štimac između ostaloga kaže: ‘Prikazivanjem tužitelja koji su novinari već dugi niz godina, kao osoba koje ne poštuju određene društvene skupine i ljudska prava nikako ne može doprinijeti boljitku društva.’

Uzalud se Ivančić krstio lijevom i desnom, jer prije pisanja inkriminiranog članka, a ni nakon toga, nije uopće znao da bi novinski tekst morao “doprinijeti boljitku društva, jer će u protivnome autor biti sudski kažnjen”. Isto tako nije mu bilo poznato da može biti sankcioniran i kada u svome tekstu iznosi istinite informacije, a onda mu je sutkinja Ana Štimac u obrazloženju presude sve lijepo objasnila: “Za oslobođenje od odgovornosti nakladnika nije dovoljno čak niti to da je objavljena informacija istinita (čl. 21 st. 4 toč. 3 ZM) sve i kad bi bila istinita…”

Moralni svinjac

I to je to! U Hrvatskoj je oduvijek bilo kažnjivo napisati istinu, to što rade NewsBar i Viktor Ivančić ne može doprinijeti boljitku društva, te ih se “U ime Republike Hrvatske” kažnjava, dok se uzor-novinare i ljude od formata, Velimira Bujanca, Roberta Pauletića, Joška Dadića i Ivu Bonkovića, dodatno nagrađuje iznosima koji nipošto nisu mali. Jedina konkretna, postojeća anomalija u društvu je objavljivanje istine pa se takvo protuzakonito djelovanje svesrdno kažnjava. I zato ovdje nema mjesta za satiru, ona naprosto ne može egzistirati tamo gdje je jedini i isključivi “predmet napada podložan podsmijehu, ironiji, osudi i preziru” – istina. U tom moralnom svinjcu tovi se i uzgaja laž kao isključiva duhovna i materijalna vrijednost dozvoljena bilo čovjeku – privatnoj osobi, bilo novinaru.

Stoga uskoro možemo očekivati nove presude u ime svinjogojstva.

Fotografija: Lena Ternovec
Oznake:

Blog

Kolumne

Share This